Članek, ki je vreden branja.
Duhovnost – Put Zrelog Čovjeka
U prethodnom tekstu, “Poimanje Duhovnosti”, iako je pomalo kritičan prema svemu onom što se danas prodaje kao duhovnost, mogli smo shvatiti da krenuti na Unutarnji Put nije ispuniti sebe sa svim i svačim i nazvati to Duhovnost. Već je kretanje ka Unutarnjoj Evoluciji sama srž Sazrijevanja svijesti koja ispunjava ono što nazivamo sobom i svojim životom. I upravo tu se krije tajna unutarnjeg samo-razvoja.
Koji god tekst, knjigu, ili savjet Učitelja pročitate čut ćete jedno te isto: “Ono što tražiš ne nalazi se oko tebe, već u tebi”, ili “Carstvo Nebesko je u tebi”, ili “Suština čovjeka je u onom koji traži”. I tada nastaje rock n’ roll. Imaginacija u čovjeku, ista ona sila koja donosi Probuđenje u svom ne-probuđenom stanju kreira Silu Imaginacije, uzrokuje ljudsku sljepoću i nemoć da sagleda istinsko značenje ovih riječi. Kao što je u Delfima rečeno: “Upoznaj sebe”, “Ničeg previše” i “Daj obećanje u put do pakla je popločen” i to izaziva niz asocijacija koje tragaoci lijepe na ove savjete tako je i sa gornjim savjetima koje dobivamo od Probuđenih. Oni govore jedno mi razumijemo drugo. Oni usmjeravaju na čovjeka mi projiciramo na “prosvjetljenje” ili neku drugu igrariju uma koju ne razumijemo.
Ništa nije izvan nas. A ovo je najteže shvatiti. I upravo zato što “ništa nije izvan nas” nalazimo se u Diznilendu iz kojeg nema izlaska sve dok ne shvatimo da moramo da isti osvijestimo. Obično, somnambulisti misle da su sposobni sami da se razviju i da im ne treba savjet Živog Čovjeka. To je OK. Pod uvjetom da su spremni da završe u prvoj rupi na koju naiđu. Većina na kraju u njoj i završe, proglašavajući je prosvjetljenjem, spoznajom, još jednom uobraziljom. Jasno je da volimo “mrtve” učitelje, koji su odavno napustili svijet, jer nema tko da nam napravi “pakao” od života, nema tko da nam ukaže na ludilo koje smo proglasili spiritualnošću. Kreirali smo umom ideju o spiritualnosti koju imamo i koju održavamo u sebi i oko nas, napravili udruženja u kojima snivamo slatke snove o buđenju, anđelima, koje kakvim bićima oko nas koje nitko drugi ne vidi do oni koji su ih i smislili. Napravili smo novo “carevo ruho” i uvjeravamo sve ostale da nevidljivi svijet, koji naravno samo mi vidimo, pomaže nam u razbuđivanju. Ne dragi moji, on vam ne pomaže, on vam odmaže jer podržava san koji snivate. Osvještavanje sebe ne znači osvijestiti nešto što ne poznajete, što je u nekoj x-y dimenziji. Već to sebe kojim ste ušli u duhovnost, kojim tražite nešto što nemate i što vam nije dato življenjem, odnosima, autoritetima, što niste dobili od roditelja i partnera. Božansko, tj. ono što nazivamo Višim od nas kao ljudskih bića ili Suptilnijim od Osobnosti i površinske svjesnosti, nije u nekim zamišljenim dimenzijama, ili u nekim zamišljenim razinama i što ih više ima to je netko duhovniji. To je umišljanje uma. Unutarnja Priroda je cijelo vrijeme tu, ali ispod površina ili slojeva Uma, njegovih funkcija, ideja i koncepata kojima smo je zaogrnuli nesvjesnim životom.
Duhovna egzotika nije duhovnost. To je upravo to što i samo ime kaže. Duhovna avantura, upoznavanje “novih” duhovnih zemalja, skakanje sa padobranom u neke neistražene dijelove nas samih nije duhovnost. Duhovnost je razotkrivanje Unutarnjeg Duha, poveznice između ljudskog i božanskog. Zbog ljudske nemoći da na jednom mjestu ostane određeno vrijeme duhovnost je smislila niz pravaca koji nemaju veze sa nikakvom duhovnošću, kao što razni oblici hatha yoge koji se promoviraju danas nema nikakve veze sa tom drevnom znanošću. Nedavno sam na nekom predavanju čuo nekog čovjeka koji se predstavlja kao učitelj kako izgovara da je hatha yoga dobra razbibriga, razgibavanje tijela, fizička tjelovježba, i da ništa drugo od nje ne možemo dobiti. Majstori te drevne vještine “prevrću se u grobu” na izjave današnjih predstavnika duhovnosti, koji ni sami ne znaju šta pričaju, ali zato “mogu da pričaju pet dana o duhovnosti”. I ja mogu da bulaznim pet dana o svemu i svačemu ne govoreći ništa i onda to proglasiti duhovnim. Hatha Yoga je znanost, Sadhana koja ima moć kao i sve ostale vrste yoge i duhovnosti, ali je problem što oni koji predstavljaju tu znanost o njoj nemaju blage veze. Možda misle da ona nije to što traže jer u sebi ne “govori o svijesti”, ili nekom imaginarnom “shivi” i slično. Um kao i Svijest obuhvaća cijelu tjelesnost. On nije u tijelu, ali je zarobljen njime. Osvještavanje tjelesnih stavova, buđenje svijesti u Asanama i različitim položajima koji se izmjenjuju djelujući prvo na tjelesno a onda na umno i svjesno, oslobađa se isto ono što se oslobađa nekom tzv. “naprednijom” praksom. Yoga je sporija praksa ali temeljita praksa. Kada bi svi silni učitelji i instruktori yoge znali način rada sa Asanama onda bi ta praksa pokazala svoj najbolji potencijal. Naravno, način je za većinu izgubljen. Kažem “za većinu” jer nekolicina zna kako se radi ta praksa. Kao što cilj hatha yoge nije izvesti što savršeniju i kompliciraniju Asanu već probuditi potencijal u sebi, osloboditi zarobljenu svijest iz različitih regija uma i tijela, uravnotežiti Idu i Pingalu (Ha-Tha) te samim tim probuditi Shushumnu kao kanal buđenja Sile ili Shaktii tako je cilj Duhovnosti ne izvesti što fantastičniju teoriju ili filozofiju koja nema ništa stvarno već probuditi ono što je skriveno velom iluzije uma, misli, emocije, itd.
Sazrijevanje je rijetko. Jedan od milion sazrije za duhovnu praksu. Ostali misle da su zreli za istu. Praksa traži poznavanje i filozofije i teorije jer bez nje nema ni prakse. Ali prvenstveno traži odbacivanje iluzije uma, umišljenosti, opsjene u koju netko vjeruje. “Upoznati sebe” traži da se susretnete sa onim “sebe” od kog ste pobjegli u duhovnost. Da se razumijemo, možete da se lažete ali ne možete da se Slažete. Imaginarno sebe nije u bježanju od svakodnevnog “ja” ili “sebe” i izmišljanje duhovnih nivoa i stvarnosti za koje ni bog nema pojma. Ali zato oni koji su ga izmislili znaju. Duhovnost je suočiti se sa sobom i onim što u sebi imate i kroz to polje opsjene, ludila, bolesti, ucjeloviti sebe, spustiti Duh kao Silu Razbuđivanja. A on, ili Svijest koja ste vi sami, oslobodit će sjeme u nesvjesnom, dovesti ga u ravnotežu, osvijestiti podsvjesno, proširiti svjesno, kristalizirati svijest koje sada nema ali postoji njen temelj. Duhovni čovjek nije umišljena veličina već praktičan, svakodnevan čovjek. Svjestan, cijel, manifestiran u svakom dijelu sebe i svog života, zreo, stabilan i uzemljen. Takve ne srećete na duhovnim mjestima, niti ih možete prepoznati po narančastim majicama, tunikama, šalovima boje šafrana.
Sazrijevanje se dešava osvještavanjem sebe i života koji imate. Počinje praksom suočavanja sa svim idejama i konceptima koje ste zastupali, prihvatili, u koje vjerujete. Nastavlja se usebljenjem, svakodnevnim ulaskom u sebe i svijet uma, misli, emocija, pokreta ali na svjestan način. Prisustvom koje stoji u pozadini i sagledava onog koji mislio da je djelatnik, onaj koji djeluje. Priča o Svjesnosti nije Svjesnost kao ni ono što većina duhovnjaka priča o istoj. Svjesnost nije svakodnevna memorija koja vam daje dojam da ste svjesni i budni. Svjesnost nije prisjećanje, ni sjećanje, a ni svakodnevna “budnost”. Svjesnost je biti prije trenutka nastajanja procesa, bilo kojeg procesa u vama. To je vječno Sada o kojima toliko majstora i Majstora govori, a jako malo njih zna šta je to. Tehnike ne služe da dođete u neki zamišljeni svijet, već da vas dovedu do suočavanja sa vama, do buđenja potisnutog, nesvjesnog, podsvjesnog. Do buđenja energetskih tokova koji na svom putu izbacuju smeće koje smo prisvojili i nazvali sobom. Ideje Učenja nemaju svrhu da vam daju novu iluziju, već da vam omoguće razotkrivanje postojeće i njenu transformaciju. Čovjek je mašina koja, kako kaže Gurđijev, umišlja da je svjesna, da je sposobna da čini, djeluje. Djelovanjem na tu “mašinu” na pogrešan način znači dovesti mašinu do kraha i nemogućeg opravka. Unoseći u nju šta vam padne na pamet je upravo kretanje ka unutarnjem paklu iz kojeg bez dobrog vodiča nećete moći izaći van.
Kada ste odlučili, ili dovedeni do odluke da je vrijeme da krenete ka Sebi, da se razbudite, morate shvatiti da taj koji je krenuo ka toj odluci nije onaj koji može da se razbudi. On je samo posljedica pomoću koje krećemo na Stazu. Moramo izgraditi Novog Čovjeka, novu strukturu koja je sposobna da se razbudi, a to se gradi upravo Učenjem, Idejama, specifičnim načinima i tehnikama u početku, samo-suočavanjem, upoznavanjem sebe i svoje osobnosti, snova i opsjena u koje vjerujemo, upoznavanjem emocija i suočavanjem sa njima, pokreta i tjelesne mehanike i načina rada i unošenjem svijesti na sve razine. Pro-Svijetljenje nije mistično stanje. To je unošenje Svjetla, Svjesnosti, Svijesti u sistem koji ste vi sami i to je prvi korak ka tom Stanju. Ali ako nema Sazrjele Svijesti u pozadini šta i s čim ćete unijeti to Stanje u sebe?
Kao što dijete odbacuje igračke i sazrijeva, tako i duhovan čovjek mora odbaciti svoje igračke. Ne zamijeniti ih sa nečim imaginarnim kako to inače čini. Već sa Stvarnim. Samo Stvaran Čovjek može postati Duhovan. Ostali istu glume.
Čitao sam nedavno neki budistički tekst, mislim da se zove, “kako se ponaša/živi Probuđen Čovjek?”. Ono što sam dobio od tog teksta je bujica smijeha i uvida da je budizam, baš kao i stala duhovnost, postao narodno zabavište. Na ulazu u njega treba da piše “Dobro došli u Budistički Diznilend”. (Da ne pomislite da su drugi bolji. Ne. Isto s.. drugo pakovanje.) I to je ono što nazivamo Duhovnost?
Želite biti Duhovni?
Odlično. Poboljšajte odnose sa roditeljima, provedite dan sa njima ispunjavajući ono što nikada kao njihovo dijete niste. Slušajte ih i ugasite svoj um. Budite svjesni. Pogledajte svoju ženu ili muža i budite svjesni. Svjesni idiota koji ste bili dok ste tražili duhovnost po Himalajima ili ašramima u Indiji. Provedite dan sa kolegama prvi put ih STVARNO slušajući. Operite suđe i iscijepajte drva. Pospremite kuću i skuhajte ručak. I ako to možete, ostajući svjesni onog koji to čini, ne identificirajući se sa mislima, emocijama, reakcijama, iluzijom i značenjem koje ste u sebi izgradili, tada je Duhovnost prirodni nastavak vas samih i ona će vam se sama otvoriti. Jer vrata nikada nisu bila zatvorena već vi niste nikada stali ispred njih.
Written by Bhaerava Kaala